Bio je PROTEST pod nazivom STOP NASILJU NAD ŽIVOTINJAMA, 25. aprila 2010. godine, u 12.00 sati, u Beogradu, ispred Starog dvora, u organizaciji Udruženja za zaštitu životinja Evropska inicijativa 17 i Udruženja za zaštitu životinja i razvoj građanske svesti „Feniks“. Protest je bio za Milu, kerušu kojoj je nn lice odseklo sve četiri šape. Protest je bio za sve zlostavljane i ubijene životinje u Beogradu i Srbiji. Sa Protesta smo poslali poruku svim nasilnicima da ćemo se boriti protiv njih i da nećemo dozvoliti da surova, primitivna manjina bude jača od civilizovane većine.
Na protestu je bio gradonačelnik Dragan Djilas, sekretar za komunalno stambene poslove Predrag Petrović i pomoćnik sekretara dvm Vladimir Terzin. Svojim prisustvom podršku su pružile i organizacije za zaštitu životinja Društvo za zaštitu životinja Mladenovac, Sloboda za životinje, Help Animals, Centar za mešance, Prijatelj-EPAR/OIPA - Alijansa za prava životinja i ljudi, NOA, Šapica i Udruženje iz Loznice. Zahvaljujemo se glumcu Ivanu Nikoliću koji je u ulozi konferansijea učinio da svaka informacija na najbolji način stigne do publike. Zahvaljujemo se svima koji su govorili, a posebno sugrađanima koji su došli da podrže Protest.
U nastavku možete pročitati šta je posle Protesta zabeležila pesnikinja Slađana Ristić.
PSI I NJIHOVI PRIJATELJI NA PROTESTU
25. april, 2010. godine, u podne, Beograd
JA NJEGA VERNIM POGLEDOM ON MENE SEČIVOM
.... Razmišlja pas na ulici ovog grada u ovom delu Balkana, preplašen od surove priče o nasilju nad nedužnom kerušom Milom kojoj je neki razjareni „prolaznik“ odsekao sve četiri šape. Ko je taj prolaznik – čovek - ljud od ljudi, osakaćen za jedno slovo i koliko puta se mimoilazi sa našom decom dok prelaze ulicu do škole. Šta mu je skrivila keruša? Možda to što voli ljude!? Da, zaista, ona voli ljude, tiho, svojim pametnim i tužnim očima ...Mila, dok tužno gleda u svog doktora koji joj leči rane, sigurno misli: Ja sam nažalost samo običan pas, a koje su me to životinje mučile!? Stop nasilju nad životinjama - nad svima nama koji smo deo ovog „humanog sveta“. Nije primereno savremenom dobu da nas neko gađa flašom u leđa zato što staroj kuci izbačenoj iz toplog doma, ostavljamo malo vode, tik na metar od solitera. I keruši Belki, koja se uselila u zgradu u jednom zelenom delu Beograda, poklanjali su petarde po njušci i suzavac je leteo po zgradi, dim se širio a deca su kašljala, stariji ljudi su dobijali asmatične napade od trovanja. A da ne pominjemo priču o jadnom psu Ogiju iz Zaječara ili da se setimo priča iz lovačkog dnevnika gde su žrtve psi i mačke. Alo! Ljudi!? Gde je tome kraj!? Ko je to na kućnom savetu izglasao skupljanje novčića od stana do stana da se ubrzano uspava keruša koja se sklonila od vetrova i kiše jer su je ljudi izbacili iz kuće. Koliko je napuštenih i izbačenih kuca i maca koji su prepušteni sami sebi na ulici i ne znaju kada će ih „neko pokupiti“ prebiti, osakatiti, baciti u reku, iseći rep, spaliti žive, trovati, daviti, pustiti da uginu posle borbe pasa ...
Mediji probudite se, dragi ljudi postanite čovek sa velikim slovom Č jer ćete tako naučiti pesmu o dragocenosti života, o ljudskom rodu ali i o životinjskom carstvu koje nam je potrebno za ovo moderno doba, da opstanemo svi zajedno na ovoj planeti ... da nam deca od malena uče šta je ljubav i toplina. Probudite se!
Možda je Milinom stradanju doprinela i hajka na pse koja je bila prisutna kao tema pojedinih medija, inertnost policije i tolerisanje nasilja nad životinjama u društvu.
Tog dana rame uz rame psi i njihovi prijatelji stoje i u otmenoj tišini protestvuju: Svaka replika, svaka priča proprati se aplauzom i lavežom. Lavež je umesto aplauza. Govornici se smenjuju: To su ljudi koji su odani ovom pitanju od početka do kraja, organizatori - Udruženje Evropska inicijativa 17 staratelj beogradskih uličnih pasa i Udruženje za zaštitu životinja i razvoj građanske svesti „Feniks“. Ispred ovih Udruženja govore Danica Drobac i Milica Ranković. Govore nadahnuto iz duše. Ne osuđuju samo, govore i o savremenom kretanju u našem društvu u našoj zemlji, o građanima ove zemlje o zaboravljenoj pažnji, o ljubavi, o kucama koje nas prate i vole ... koje nas uče kako se neko nejak i tako neiskvaren voli ... o nasilju koje jednom treba da prestane. Ispred Gradske skupštine stoji mnogo ljudi najmanje pet stotina, možda i hiljadu i oni drugi - koji tiho protestuju i samo mašu repićima - kuce i mace. Došle su i one polupokretne kuce i mace, povređene, usvojene sa ulice. Gledaju u svog staratelja i kao da poručuju očima: Još uvek verujem u ljude!
Na skupu govore glumci, pevači, slikari, plivači, psiholozi, veterinari ... Jer nema umetnosti, nema normalnog življenja bez četvoronožnih ljubimaca. Stop nasilju! Pridružuje se narodu i kucama i Gradonačelnik. Jedan psić koji je u naručju svoje starateljke umiljava mu se - hoće nešto da mu kaže, da se plaši one grupe ljudi koji mašu skalpelom i vezuju u lance.
Sportista-plivač iz Beograda obraća se narodu i pokazuje malog psa. Neko ga je ostavio ispred Partizanovog stadiona sa polomljenom šapicom. Mladić će ga usvojiti samo da malom zaleči šapicu. Na ovom događaju govori i dobri doktor koji leči ulične pse i Milu.
Nekako spontano ljudi na skupu počinju da komuniciraju - zdravo i otvoreno. Osmehujući se pričaju svoje dogodovštine sa kućnim ljubimcima, šta su sve doživeli na ulici od onih što su uvek spremni da provociraju i čak napadnu ...
Jer ... Posle ovog protesta ništa više neće biti isto. Pokazaćemo svetu svi zajedno da jedna manjina nema pravo da bruka većinu građana, svih nas koji od malih nogu volimo prirodu i životinje, na ovom delu Balkana. Stop takvom ponašanju - nećemo više strah na ulicama i proganjanje nedužnih kuca i maca i maltretiranje ljudi koji vole životinje.
Nadamo se da je i deo ovog humanog društva shvatio da treba svako do nas da ima po jednog psa i da bi ga to malo biće sigurno naučilo šta je osmeh, a šta poštovanje. Psi su dobri prijatelji, verni, koji čoveka usmere ka dobrom. Zato ne dozvolimo da naša deca pate od usamljenosti u igri. Pružimo im smisao življenja - druga koji će sa njima trčati i radovati se svakom novom danu.
STOP nasilju nad životinjama je rečenica sa kojom počinjemo nedeljno podne ispred Gradske skupštine. Aplauz za uvođenje SOS telefona za prijavljivanje zlostavljanja. Građani budite lojalni, budite hrabri i prijavite slučajeve koje vidite - hoćemo da postanemo civilizovana evropska zemlja.
Te nedelje 25. aprila otvorila su se neka nova vrata za ulazak u novi humani svet i ono što je važno niko nikome nije smetao - ljudi i psi su se protesno družili u otmenoj tišini – sa dušom i srcem ... Na samo stotinak metara od skupa održavao se sajam cveća. Na šarenom platou mogli su se naći i učesnici protesta - kuce i mace. Veselo su mahali repom i osluškivali neki bolji svet koji se nalazio u šarenom cveću i mirisima. Neki od četvoronožnih ljubimaca podignute njuškice napuštali su plato ispred Gradske skupštine bogatiji za jedno novo iskustvo – ulazili su u priče običnih građana, pisaca, kompozitora, pozorišnih i filmskih režisera, novinara ...
Kuce su pozirale fotoreporterima dok su mace u toj gužvi jedva čekale da odu u svoj dom. Mjauknula je milo ljudima za „dobar dan“, jedna narandžasta maca – usvojena, a pre toga mučena od nepoznatih, neko joj je isekao rep sečivom. Bilo je to mjaukanje iz dubine napaćene duše za kerušu Milu ... da se takve stvari ne ponove! A ljudi koji su bili uz svoje četvoronožne prijatelje pustili su i po koju suzu – pomešanu sa tugom, ali i optimizmom za bolje sutra ... za ljubav ...