Od svih besmislica koje je vlast donosila, a koje smo morali da probamo, taksa na kućne ljubimce je vrhunska. Možemo je drugačije nazvati taksa na plemenitost i humanost. Takse neće rešiti problem napuštenih pasa i mačaka jer će oni koji su ih izbacivali to i dalje činiti. Oni nisu čipovali svoje životinje, ne vakcinišu ih, nisu ih sterilisali i nema ih u evidenciji. U evidenciji su savesni vlasnici koji su uredno čipovali, vakcinisali i sterilisali svoje životinje. Oni će plaćati taksu. Plaćaće oni koji su pomogli Gradu i sklonili jednu ili više životinja sa ulice usvojivši ih. Plaćaće oni koji brinu o čipovanim, vakcinisanim, sterilisanim uličnim životinjama o svom trošku. Svako sam plaća troškove oko svog ljubimca, Grad ne čini ništa i ne pomaže vlasnicima ni u čemu. Vlasnici će platiti taksu za vazduh koji ljubimac udiše. To je dosad bilo besplatno za sve.
Taksa takođe neće rešiti problem zarade koju ostvaruju vlasnici odgajivačnica besomučnim parenjem svojih pasa, prodajom njihovog podmlatka i izbacivanjem prekobrojnih. To bi rešio Pravilnik o odgajivačnicama koji treba da donese Uprava za veterinu u roku od dve godine od donošenja Zakona o dobrobiti životinja. Zakon je stupio na snagu početkom juna prošle godine. Zašto se ne sačeka taj pravilnik i time reši deo problema? Zašto je potrebno staviti u istu ravan onog vlasnika koji je usvojio psa sa ulice i onog koji je svog platio par stotina evra i još stiče dobit razmnožavajući ga? Mnogo je pitanja bez odgovora. Molimo nadležne da se drže nekog reda u rešavanju problema jer se ni jedan problem ne može rešiti haotičnim donošenjem besmislenih odluka.